ŽIVOT POSVEĆEN SPORTU
U 91.godini života preminuo je profesor Erto Fabris. Najprije uspješan sportaš, pa onda trener, sportski djelatnik, sportski pedagog i na kraju prof. tjelesne i zdravstvene kulture.
Profesor Fabris rođen je u Trstu daleke 1932 godine u radničkoj obitelji kao sin jedinac.
I baš ta pripadnost skromnoj i siromašnoj radničkoj obitelji, i činjenica da je rano ostao bez oca, sam s nemoćnom majkom, taj osjećaj neimaštine, nepravde i nemoći da se stvari okrenu na bolje, imao je za posljedicu veliku želju da i on jednog dana, možda baš kroz proces sporta pomogne mladima da im djetinjstvo i mladost budu sretniji i zdraviji.
Već kao gimnazijalac tamo negdje 1946/7 godine prof. Fabris pokazivao je velike i iznadprosječne sklonosti i sposobnosti za različite sportske aktivnosti. Bio je izvrstan nogometaš (član prve ekipe NK Rovinj), vrhunski sprinter, skakač u dalj, svestrani atletičar(prvak srednjih škola u trčanju na 100m).
Međutim gimnastika i posebno odbojka bile su discipline u kojima je prof. Fabris već u najranijoj mladosti pokazivao svu svoju svestranost, nadarenost i afinitet za različite sportske programe.
Po završetku gimnazije u želji da što bolje zadovolji svoju veliku sportsku radoznalost, te da još dublje upozna sve segmente sporta i fizičke kulture koje je kao gimnazijalac redovito upražnjavao upisao je fakultet za fizičku kulturu u Beogradu koji je uspješno i u predviđenom roku završio.
Kao mladi i novopečeni prof. tjelesne i zdravstvene kulture pun entuzijazma i želje za dokazivanjem bez problema se zaposlio u jednoj od srednjih škola u Beogradu, gdje je ostao punih petnaest godina.
No krv nije voda i prof. Fabris na svoju veliku radost 1971 godine s obitelji, suprugom i dvije kćerkice vraća se u svoj Rovinj gdje se vrlo brzo snalazi i aktivno uključuje u novu sredinu, te se uskoro zapošljava u OŠ Kanfanar.
Nakon kraćeg boravka u Kanfanaru dolazi u Rovinj na mjesto tajnika SOFK Opčine Rovinj, da bi se kratko nakon toga zaposlio u srednjoj školi kao prof. TZK gdje ostaje do svog umirovljenja 1997 godine, dakle punih 26 godina bez prekida.
Naravno da je rad u školi Za prof. Fabrisa onako radoznalog, vrijednog i željnog novih izazova bio preuzak okvir, zbog čega se vrlo brzo uključuje u sport grada i pokreče brojne aktivnosti na razvoju i afirmaciji sporta u cjelini s posebnim naglaskom na sportu u školi.
Kao trener posebno se iskazao trenirajući NK u Kanfanaru i NK Rovinj postigavši mnoge vrijedne rezultate, posebno u edukaciji mladih nogometaša. Međutim odbojka a kasnije i jedrenje posebne su sportske „ljubavi“ prof. Fabrisa.
Radio je punih 20 godina na razvoju ženske odbojke u Rovinju, odgojivši na taj način brojne generacije Rovinjskih odbojkašica, dospjevši s prvom ekipom do kvalifikacija za prvu Hrvatsku ligu u odbojci .
Godinama je uz ostalo vodio u večernjim satima i grupu muške rekreacije u odbojci. Međutim bez obzira koliko god da je bio angažiran u sportu grada nikad nije zapostavio i zanemarivao školski sport. Nastojao je koliko je god to bilo moguće afirmirati i unaprijediti školski sport, na način da je odmah u početku pristupio reorganizaciji ŠSD u srednjoj školi.
Jedna od premisa i svakodnevnih preokupacija prof. Fabris u to vrijeme bila je na koji način osigurati osnovne pretpostavke i uvjete kako bi brojne generacije mladih mogle na što primjereniji način kroz proces sporta i tjelesne i zdravstvene kulture zadovoljavati svoje osnovne biopsihosocijalne potrebe. Posebno je važno ovom prigodom istaknuti i to da je po prvi puta organizirao slobodnu školsku aktivnost u odbojci u muškoj i ženskoj kategoriji, čime je sigurno potaknut brži razvoj ženske i muške odbojke u Gradu Rovinju.
I na kraju jedrenje, sport u kojem je prof. Fabris zaokružio svoju „bogatu“ i dugu sportsku aktivnost, najprije kao sportaš, te kao trener i na kraju sportski djelatnik, radeći na promociji i razvoju jedrenja u Rovinju, Istri, pa i šire u užoj regiji.
Jedrio je prof. Erto najprije u malim jedrilicama od FI-a do 470.
Prešao je zatim na krstaša Minitoner osvojivši prvo mjesto u državi i kasnije osvajao prva mjesta na bezbroj drugih regata.
Sa svojom jedrilicom, krstaš 9m, sudjelovao sam na raznim regatama od Rovinjskih, Istarskih, Kvarnerskih i međunarodnih.
Od najcjenjenijih uspjeha je osvojeno prvo mjesto na transjadranskoj međunarodnoj regati. Na tradicionalnoj regati Rovinj-Pesaro-Rovinj osvajio je u kategoriji b više puta prvo mjesto. Posebno je naglasiti njegov veliki uspjeh na najvećoj regati Europe, Tršćanskoj barkolani na kojoj je bez prekida sudjelovao 30 godina i postizavao velike rezultate.
Iako u poodmakloj dobi i dalje je ostao aktivan u sportu Grada Rovinja prenoseći svoje znanje i bogato iskustvo na mlade zainteresirane za sport, s posebnim naglaskom na odbojku i jedrenju .Eto to je bila kratka i sažeta priča o prof. Ertu Fabris jednoj od centralnih figura Rovinjskog i Istarskog sporta u cjelini.
Hvala Vam na svemu Profesore!
U 91.godini života preminuo je profesor Erto Fabris. Najprije uspješan sportaš, pa onda trener, sportski djelatnik, sportski pedagog i na kraju prof. tjelesne i zdravstvene kulture.
Profesor Fabris rođen je u Trstu daleke 1932 godine u radničkoj obitelji kao sin jedinac.
I baš ta pripadnost skromnoj i siromašnoj radničkoj obitelji, i činjenica da je rano ostao bez oca, sam s nemoćnom majkom, taj osjećaj neimaštine, nepravde i nemoći da se stvari okrenu na bolje, imao je za posljedicu veliku želju da i on jednog dana, možda baš kroz proces sporta pomogne mladima da im djetinjstvo i mladost budu sretniji i zdraviji.
Već kao gimnazijalac tamo negdje 1946/7 godine prof. Fabris pokazivao je velike i iznadprosječne sklonosti i sposobnosti za različite sportske aktivnosti. Bio je izvrstan nogometaš (član prve ekipe NK Rovinj), vrhunski sprinter, skakač u dalj, svestrani atletičar(prvak srednjih škola u trčanju na 100m).
Međutim gimnastika i posebno odbojka bile su discipline u kojima je prof. Fabris već u najranijoj mladosti pokazivao svu svoju svestranost, nadarenost i afinitet za različite sportske programe.
Po završetku gimnazije u želji da što bolje zadovolji svoju veliku sportsku radoznalost, te da još dublje upozna sve segmente sporta i fizičke kulture koje je kao gimnazijalac redovito upražnjavao upisao je fakultet za fizičku kulturu u Beogradu koji je uspješno i u predviđenom roku završio.
Kao mladi i novopečeni prof. tjelesne i zdravstvene kulture pun entuzijazma i želje za dokazivanjem bez problema se zaposlio u jednoj od srednjih škola u Beogradu, gdje je ostao punih petnaest godina.
No krv nije voda i prof. Fabris na svoju veliku radost 1971 godine s obitelji, suprugom i dvije kćerkice vraća se u svoj Rovinj gdje se vrlo brzo snalazi i aktivno uključuje u novu sredinu, te se uskoro zapošljava u OŠ Kanfanar.
Nakon kraćeg boravka u Kanfanaru dolazi u Rovinj na mjesto tajnika SOFK Opčine Rovinj, da bi se kratko nakon toga zaposlio u srednjoj školi kao prof. TZK gdje ostaje do svog umirovljenja 1997 godine, dakle punih 26 godina bez prekida.
Naravno da je rad u školi Za prof. Fabrisa onako radoznalog, vrijednog i željnog novih izazova bio preuzak okvir, zbog čega se vrlo brzo uključuje u sport grada i pokreče brojne aktivnosti na razvoju i afirmaciji sporta u cjelini s posebnim naglaskom na sportu u školi.
Kao trener posebno se iskazao trenirajući NK u Kanfanaru i NK Rovinj postigavši mnoge vrijedne rezultate, posebno u edukaciji mladih nogometaša. Međutim odbojka a kasnije i jedrenje posebne su sportske „ljubavi“ prof. Fabrisa.
Radio je punih 20 godina na razvoju ženske odbojke u Rovinju, odgojivši na taj način brojne generacije Rovinjskih odbojkašica, dospjevši s prvom ekipom do kvalifikacija za prvu Hrvatsku ligu u odbojci .
Godinama je uz ostalo vodio u večernjim satima i grupu muške rekreacije u odbojci. Međutim bez obzira koliko god da je bio angažiran u sportu grada nikad nije zapostavio i zanemarivao školski sport. Nastojao je koliko je god to bilo moguće afirmirati i unaprijediti školski sport, na način da je odmah u početku pristupio reorganizaciji ŠSD u srednjoj školi.
Jedna od premisa i svakodnevnih preokupacija prof. Fabris u to vrijeme bila je na koji način osigurati osnovne pretpostavke i uvjete kako bi brojne generacije mladih mogle na što primjereniji način kroz proces sporta i tjelesne i zdravstvene kulture zadovoljavati svoje osnovne biopsihosocijalne potrebe. Posebno je važno ovom prigodom istaknuti i to da je po prvi puta organizirao slobodnu školsku aktivnost u odbojci u muškoj i ženskoj kategoriji, čime je sigurno potaknut brži razvoj ženske i muške odbojke u Gradu Rovinju.
I na kraju jedrenje, sport u kojem je prof. Fabris zaokružio svoju „bogatu“ i dugu sportsku aktivnost, najprije kao sportaš, te kao trener i na kraju sportski djelatnik, radeći na promociji i razvoju jedrenja u Rovinju, Istri, pa i šire u užoj regiji.
Jedrio je prof. Erto najprije u malim jedrilicama od FI-a do 470.
Prešao je zatim na krstaša Minitoner osvojivši prvo mjesto u državi i kasnije osvajao prva mjesta na bezbroj drugih regata.
Sa svojom jedrilicom, krstaš 9m, sudjelovao sam na raznim regatama od Rovinjskih, Istarskih, Kvarnerskih i međunarodnih.
Od najcjenjenijih uspjeha je osvojeno prvo mjesto na transjadranskoj međunarodnoj regati. Na tradicionalnoj regati Rovinj-Pesaro-Rovinj osvajio je u kategoriji b više puta prvo mjesto. Posebno je naglasiti njegov veliki uspjeh na najvećoj regati Europe, Tršćanskoj barkolani na kojoj je bez prekida sudjelovao 30 godina i postizavao velike rezultate.
Iako u poodmakloj dobi i dalje je ostao aktivan u sportu Grada Rovinja prenoseći svoje znanje i bogato iskustvo na mlade zainteresirane za sport, s posebnim naglaskom na odbojku i jedrenju .Eto to je bila kratka i sažeta priča o prof. Ertu Fabris jednoj od centralnih figura Rovinjskog i Istarskog sporta u cjelini.
Hvala Vam na svemu Profesore!